O ljubavi i jos ponecem
Ovu knjigu napisao sam ja. Pomogla su mi sva
deca koju sam poznavao. Istina, niko mi nije diktirao stihove, niko birao ili dopisivao nove
reci, ali svi su bili prisutni. Bile su prisutne detinje oci, njihove tajne, njihove
najlepse jubavi i snovi. I uopste, uvek kad pisem pesme za decu, radije bih umesto svog
imena potpisao mnogo i mnogo decijih imena. Kazu da se u zivotu uci od starijuh. Ja sam
mmnoge mudre i plemenite stvari naucio od mladjih. Vi rastete. Postoji nesto kao
detinjstvo, kao decastvo i kao mladost. Meni su takve podele uvek smetale. Koliko staraca
sam sreo medju osnovcima i koliko predivnih decaka i devojcica medju
pedesetogodisnjacima ili jos mnogo starijim. Zato, kad upotrebim rec dete, pokusavam da
joj dam dostojanstvo jedne ogromne bezazlenosti, koja je, tako bar mislim, najveca svetlost
u ljudima.Vi rastete. Za detinjstvo i mladost napisano je mnogo lepih pesama. Za ono
srednje doba, kada vise niste smrkavci, a niste jos uvek sasvim odrasli, nema bas tako
mnogo, nema mozda ni dovoljno poetskih zbirki. To vreme kao da se pomalo zaboravlja. Taj
most preko koga treba preci s jedne na drugu obalu. Ta cudna pukotina u dozrevanju nase
pameti, koja u nekom traje deceniju, a neko je preskoci za trenutak.
Ove pesme sam zapisivao da lakse disete. Da znate da imate negde u svetu jednog istinskog
prijatelja, koji o vama brine drukcije nego tata i mama, rodbina ili nastavnici u
skoli. Koji o vama brine vrsnjacki. Jer i ja sam veciti decak, sa jednim sedim cuperkom
na celu, ali jos uvek plavim u dusi. Moje pesme i nisu pesme, nego pisma svakom od vas.
One nisu o ovim recima koje ste procitali nego u vama, a reci se upotrebljavaju samo kao
kljucevi, da se otvore vrata iza kojih neka poezija, vec dozivljenja, vec zavrsena, vec
mnogo puta oplakana ili otpevana, ceka zatvorena da je neko oslobodi.
Knjiga je oslobodjena pesme, one sto kod zna od kada, postoji u svakome od nas.
I jos jedno vazno: nemojte me shvatiti preozbiljno. Nisam ja sakupio svu pamet ovog
sveta. Samo sam poceo da govorim nesto sto treba i dalje govoriti, lepse od
mene, sarenije od mene i drukcije od mene, a slicnije vama.
Jednom, kad zadjete u malo dublje u kalendare, pa se okrenete i kroz trepavice pogledate u
pravcu detinjstva, kao sto slikar gleda u platno koje treba da savlada i ozivi, sigurno
cete pronaci u sebi bolju pesmu o ljubavi.