O ljubavi i jos ponecem

Ovu knjigu napisao sam ja. Pomogla su mi sva deca koju sam poznavao. Istina, niko mi nije diktirao stihove, niko birao ili dopisivao nove reci, ali svi su bili prisutni. Bile su prisutne detinje oci, njihove tajne, njihove najlepse jubavi i snovi. I uopste, uvek kad pisem pesme za decu, radije bih umesto svog imena potpisao mnogo i mnogo decijih imena. Kazu da se u zivotu uci od starijuh. Ja sam mmnoge mudre i plemenite stvari naucio od mladjih. Vi rastete. Postoji nesto kao detinjstvo, kao decastvo i kao mladost. Meni su takve podele uvek smetale. Koliko staraca sam sreo medju osnovcima i koliko predivnih decaka i devojcica medju pedesetogodisnjacima ili jos mnogo starijim. Zato, kad upotrebim rec dete, pokusavam da joj dam dostojanstvo jedne ogromne bezazlenosti, koja je, tako bar mislim, najveca svetlost u ljudima.Vi rastete. Za detinjstvo i mladost napisano je mnogo lepih pesama. Za ono srednje doba, kada vise niste smrkavci, a niste jos uvek sasvim odrasli, nema bas tako mnogo, nema mozda ni dovoljno poetskih zbirki. To vreme kao da se pomalo zaboravlja. Taj most preko koga treba preci s jedne na drugu obalu. Ta cudna pukotina u dozrevanju nase pameti, koja u nekom traje deceniju, a neko je preskoci za trenutak.

Ove pesme sam zapisivao da lakse disete. Da znate da imate negde u svetu jednog istinskog prijatelja, koji o vama brine drukcije nego tata i mama, rodbina ili nastavnici u skoli. Koji o vama brine vrsnjacki. Jer i ja sam veciti decak, sa jednim sedim cuperkom na celu, ali jos uvek plavim u dusi. Moje pesme i nisu pesme, nego pisma svakom od vas. One nisu o ovim recima koje ste procitali nego u vama, a reci se upotrebljavaju samo kao kljucevi, da se otvore vrata iza kojih neka poezija, vec dozivljenja, vec zavrsena, vec mnogo puta oplakana ili otpevana, ceka zatvorena da je neko oslobodi.
Knjiga je oslobodjena pesme, one sto kod zna od kada, postoji u svakome od nas.
I jos jedno vazno: nemojte me shvatiti preozbiljno. Nisam ja sakupio svu pamet ovog sveta. Samo sam poceo da govorim nesto sto treba i dalje govoriti, lepse od mene, sarenije od mene i drukcije od mene, a slicnije vama.
Jednom, kad zadjete u malo dublje u kalendare, pa se okrenete i kroz trepavice pogledate u pravcu detinjstva, kao sto slikar gleda u platno koje treba da savlada i ozivi, sigurno cete pronaci u sebi bolju pesmu o ljubavi.