Na buri


                 Svu vecer na pustom bregu
                 neko stoji.
                 Pusti me, majko, da vidim
                 da li je covek ili bor.
                 Pusti me da vidim ko to
                 svu vecer gleda
                 u nas beli, skromni dvor.
                 Pusti me, majko, nece me
                 umoriti hod,
                 breg je blizu naseg doma.
                 O, ja osecam da mi je rod
                 taj covek ili bor
                 sto svu vecer blizu groma
                 stoji i gleda u nas dvor.

                 Vidis li oblak crn,
                 ogroman, zlokoban brod
                 nad njim plovi
                 i smrt nosi?
                 O, majko, idi,
                 ti ga bar zovi
                 neka se skloni u nas dom
                 taj covek ili bor
                 sto svu vecer stoji i gleda
                 u nas beli skromni dvor.

                 Na pustom bregu on je sam
                 kao dete kad ruke skrsti
                 nad bolom nekim prvi put.
                 Pusti me da tanki moji prsti
                 meta budu burama zlim.
                 Pusti me, pusti, dobra majko,
                 tako je potmuo
                 i zao oblak
                 sto vitla nad njim.