Otvoreno pismo advokatskoj komori Čačka

Postovane kolege, clanovi advokatske komore Čačka,

Prilikom prve moje “elektronske” posete Internet-stranici advokatske komore Čačka, spoznao sam da je teritorija advokatske komore Čačka velika i da ukljucuje Užice, Kraljevo, Pazar i Priboj. Prema veličini teritorije i broju gradjana na njoj, različitom etničkom sastavu i tradiciji slobodarstva u Srbiji, koje se odlikuje čojstvom u miru, a junaštvom u delima predaka i savremenika iz našeg kraja u svakoj krizi naroda i državnosti od drugog srpskog ustanka do 5. oktobra 2000.g., smatram shodnim da nastavite tradiciju i oglasite se po predlogu zakona o izručenju gradjana Srbije stranim sudovima.

Izručenje, ma kako se ono definisalo ili nazivalo, materijalna je povreda ustavnih prava gradjana Srbije. O tim ustavnim pravima ne sme da odlučuje isključivo političko telo kao sto je skupština, vec ustavnost akta o izručenju mora biti ocenjena od strane sudova Srbije. Ovo bi bila jedinstvena prilika i primer, da se u Srbiji čvrsto ustanovi princip procene ustavnosti zakona skupština na svim nivoima. Ova vrsta zaštite ustavnosti ne postoji u zemljama zapadne Evrope. U SAD ovaj princip postoji u sudskoj teoriji i praksi od 1803. godine. Američki advokati taj princip smatraju temeljem gradjanskih sloboda svih gradjana koji se bilo kada nadju na udaru ove ili one političke većine.

Ovo bi, takodje, moralo biti jasno svim članovima komore koji nisu srpske nacionalnosti. Braneći ustavna prava Slobodana Miloševića danas (iako je to nepopularno) braniće prava svih onih u budućnosti, kojima data politička većina preti tiranijom. Na primer, ovo se, u budućnosti, može desiti starijim licima ili invalidima, koji ne bi mogli dobiti zaposlenje ili onima koji bi bili zlostavljani od lokalnih vlasti zato što nisu pripadnici ove ili one vere ili naroda. Ustanovljenje principa procene ustavnosti zakona skupštine i izvršne vlasti je jedinstvena prilika da se uspostavi ustavno pravo gradjana u odnosu na tiraniju političke oportunosti i kratkovidosti.

Duboko sam ubedjen, da Miloševiću i svima za koje je dokazano, da su zloupotrebom položaja počinili krivična dela, uključujući i ratne zločine, treba da se sudi u Srbiji. Mi Srbi, ne smemo da se stidimo ili suzdržavamo od istraga o ratnim zločinima i sudjenjima po ovim pitanjima. Pravosudje Srbije i Srbija će tako, uspostavljanjem sudskog sistema nezavisnog od zakonodavne i izvrsne vlasti, koji pored ostalog, neće dozvoliti izručenje gradjana Srbije stranom sudu, dobiti prestiž u svetu. Prestiž, od koga, pored ostalog, zavise i strana privatna ulaganja, neće se steći političkim licemerstvom i ulagivanja drugima.

Kao primer države koja ne izručuje svoje državljane, navodim Izrael. Pre nekoliko godina maloletnik rodjen u Americi, po narodnosti i veri Jevrejin i američki državljanin, posle počinjenog gnusnog ubistva sa predumišljajem u saveznoj drzavi New Jersey, pobegao je u Izrael. Izraelski vrhovni sud je odbio njegovo izručenje, pozivajući se na ustav Izraela koji zabranjuje izručenje gradjana Izraela. Izraelski ustav garantuje svakom Jevrejinu iz bilo koje zemlje sveta, da činom stupanja na tlo Izraela postaje gradjanin Izraela. Za počinjeno delo u SAD, pomenutoj osobi sudjeno je u Izraelu. Predstavnici američkih vlasti na sudjenju, nisu mogli da budu članovi tužilačkog tima. Srbi su dovoljno mali narod da svaki put izmišljaju sopstvena rešenja, pored sopstvene tragične prošlosti. Mudro je učiti iz tudjih iskustava i tako, pored ostalog, štititi sopstveni ustav.

Smatram da bi advokatska komora Čačka o ovome mogla da organizuje simpozijum, na kome bi se odlučilo, da li bi advokatska komora Čačka pokrenula spor u vezi ustavnosti zakona o izručenju gradjana Srbije stranim sudovima ako bi se isti izglasao u skupštini. Tri i po godine sam proveo pred tzv. sudom u Hagu i mogu iskreno reći, da se taj sud vrlo malo razlikuje od Brozovih "sudova" od 1945.g.

Američka vlada i NATO rade na tome da Srbija sama sebi stavi jaram. Da bih osudili srpski narod, potreban im je Milošević. Sve je to licemerno i samo oni koji na zapadu žive i rade dugo mogu da procene dubinu njihove perfidnosti. Setimo se da je još Vladika Njegoš, koji je bio veoma čest gost na napuljskom dvoru rekao: “Latinima nije verovati”. Da je tzv. haški sud pravedna i zaista pravna institucija, on bi istovremeno tražio izrucenje Alije Izetbegovića, Ejupa Ganića (za masakr nenaoružane kolone 3. maja 1992.g., u kome je pobijeno nekoliko doktora i desetine civila, sto su teške povrede Ženevske konvencije), zatim Nasera Orića za masakre Srba po selima oko Srebrenice, kao i hrvatskog rukovodstva. Ujedinjene Nacije, takodje, ne bi prikrivale dokumenta koja nepobitno osporavaju postojanje viših stepena ratnih zločina osim individualne odgovornosti za zlodela koja su počinili Srbi u bosanskoj Krajini.

Ove tako važne detalje ne vide ili ne poznaju sadašnji srpski i jugoslovenski političari koji su motivisani "obećanjima" o stranoj pomoći, sve u cilju opravdavanja radnicima "socijalističkih preduzeća" koji su bez plata. Radnici koji nemaju posla mogu da se vrate poljoprivredi gde su radili njihovi dedovi. Komunistička propaganda je od doba “kulaka” i ponižavanja i obespravljivanja seljaka stvorila ‘mit” o radu na zemlji kao nečemu, od čega treba bežati po svaku cenu. Nije sramota raditi na zemlji. Od 1979. g., kao advokat i lekar koji decenijama živi i radi u SAD, svake godine orem i sejem na svojoj farmi koja je udaljena oko 100 km od Čikaga.

Kad se završi potpuna privatizacija i ekonomsko restrukturisanje u Srbiji, ravnoteža će se promeniti u odnosu izmedju poljoprivrede i industrijskih delatnosti sposobnih da se same održavaju. Samo privatne investicije koje imaju ekonomskog interesa i smisla mogu da “oslobode" srpskog gradjanina jer će svaki ulagač tražiti da ima pravnu izvesnost i sigurnost. To podrazumeva ekonomske i gradjanske slobode. Pomoč stranih vlada je simptomatsko lečenje, koje i u medicini dobri lekari odbacuju, sem ako ne smatraju da je bolesniku "odzvonilo".

Ja sam duboko ubedjen da Srbiji ima leka, prvo pravnog pa onda ekonomskog. Moramo se podiči iz prašine, obrisati oči i biti dostojni naših dedova koji položiše svoje živote u Prvom svetskom ratu zbog sudske nezavisnosti Srbije! (ovde mislim na austrougarski ultimatum Srbiji koji bi bio prihvaćen osim tačke u kojoj se zahteva da se dozvoli austrougarskim policijskim organima da samostalno istražuju uzroke sarajevskog atentata po Srbiji.

Strana pomoć zavisi od geografskog polozaja Srbije, interesa svih koji žele da nesmetano saobraćaju izmedju zapadne Evrope i Bliskog Istoka, kao i svih onih koji hoće da postave pravne osnove za privatni ekonomski život i razvoj u Srbiji. Dakle strana pomoć, suštinski, nije uslovljena izručivanjima koji ruše ustavnost u Srbiji. Zar posle Drugog svetskog rata nije Nemacka sudila svojiim gradjanima koji su bili osumnjičeni za ratne zločine? Nirmberški proces nije bio u Holandiji. Za “montirana” sudjenja znamo još od Pontija Pilata, Solunskog procesa, i "Brozovih" i UN Tribunala. Dvadesetom veku svi tu sudovi imali su istu namenu - optuživanje Srba kao vinovnika rata ili kriminala, dok su drugi koji su bilo organizatori svega toga, prali ruke.

Na ovoj generaciji advokata Srbije na početku 21. veka je veliko breme. Mi moramo da savetujemo i obrazujemo gradjanstvo na putu razvoja pravnog sistema u demokratiji pa čak i da političku većinu sudskim putem zaustavljamo ako išta greši na račun pojedinca. Najpoznatiji američki advokat i predsednik SAD iz vremana gradjanskog rata u SAD (1861-1865) Abraham Linkoln je pisao: "Kada je prilika (izazov ili šansa za narod i državu) velika, svi dobri ljudi moraju se odazvati."

Želim da budem sa Vama u ovom jedinstvenom poduhvatu zaštite ustavnosti u Srbiji.

Dušan Vučićević