Rodjen u Mostaru 1868, umro 1924, poslednji pesnik vukovske orjentacije sa modernijom ekspresijom nekoliko zbirki pesama-Pjesme, Na Starim Ognjistima, pokazuju pesnika snazne emocije, elegicnog tona i melodicnog izraza, koji je ostvario niz pesama duboke inspiracije i dozivljenog tona posebno se isticu rodoljubive pesme, s izrazitim socijalnom i nacionalnom notom "O klasje moje", "Ostajte ovde" i dr.



Pesme:



        NA UBOGOM POLJU

Ne cuje se pjesme veselja i zetve,
Samo sum zalosne robinje Neretve
Hladan vjetar nosi preko pusta kraja.

Ovo zemlji Gospod srece dao nije,
Pritisk'o je jadom i cemerom dugim..
Dok se sunce radja narodima drugim,
Nas studena zima razdire i bije...

O, zar nije dosta nevolje i tuge
I surova puta sto reze i bode ?
Vaj, uzaman more nase krvi ode...
Moja jadna zemljo, zar smo i sad sluge...

Gde su nase muke ?! Gde su nase zrtve ?!
Zar ne cuje niko sve jace i jace
Krv nasih otaca kako ljuto place,
I kako se tresu one kosti mrtve ?

Tesko nama, eno, tudjin se veseli,
I sva blaga nasa otima i hara...
I Bog mu pomaze i njime se stara,
A nas jadni seljak crna hleba zeli.

Na ubogom polju svoga zavicaja
On ne pjeva pesmu veselja i zetve.
Samo sum zalosni robinje Neretve,
Hladan vjetar nosi preko pusta kraja.

 

 

        MI ZNAMO SUDBU

Mi znamo sudbu i sve sto nas ceka,
No strah nam nece zalediti grudi!
Volovi jaram trpe,a ne ljudi-
Bog je slobodu dao za covjeka.

Snaga je nasa planinska rijeka,
Nju nece nigda ustaviti niko!
Narod je ovi umirati sviko
U svojoj smrti da nadje lijeka.

Mi put svoj znamo,put Bogocovjeka,
I silni kao planinska rijeka,
Svi cemo poci preko ostra kama!

Sve tako dalje, tamo do Golgote,
I kad nam muske uzmete zivote
Grobovi nasi borice se s vama!

 

 

 

              SEOBA

Pusto li ces biti, Nevesinje ravno,
Rasadnice srpstva, kolijevko lava!
Pusto, jer se, eto, seli pleme slavno,
A nasa buducnost, gde je ona? - Spava.

Vjerovasmo u nju ko u sveti zivot
Vasijija svetog sto klonule snazi!
Vjerovali smo u nju ko u vjecni zivot.
Vjerujuci u vas, o orlovi nasi!

A sada vjera nasa umire i gasne,
Mutno oko gleda u nebo bez zraka...
Pred ikonom placu javor-gusle jasne
Jer ostade zemlja bez svojih junaka..

Braco, zar vas dusa ni malo ne boli?
Zar vam nije zao ovih polja ravnih,
Gdje se jedno more nase krvi proli
I gdje leze kosti otaca nam slavnih?

Zar vam nije zao, na ognjistu onom
Gdje vas oganj grijo sto ce tudjin biti?
Sto ce nase gore pogrebnijem zvonom
Odjeknuti tuzno, a mi suze liti?

Il ne znate da je izdajstvo junaku
Ostaviti zemlju gdje ga majka rodi?
Ostaviti brata, bez snage u mraku,
S nevoljama dugim da sam borbu vodi?

O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljaga
Okalja vam obraz cist ko sunce s neba!
Ne idite braco, od rodnoga praga,
jer mucenoj zemlji mucenika treba..

Treba muske snage i viteskih ruka
Treba Obilica i slobodnih lava.
Treba vise smrti i vasijeh muka,
Jer, tamo daleko, nasa zora spava...

 

 

         OSTAJTE OVDJE


Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije
gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko ce naci bolju?!
A majka vasa zemlja vam je ova
Bacite pogled po krsu i polju,
Svuda su groblja vasih pradjedova.

Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, sto je branit znase,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vase.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila
A majka place za svojijem cedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u narucja sveta
Zivite zato da mozete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas nece
Bolji su svoji krsevi i goli
No cvijetna polja kud se tudjin krece.

Ovdje vam svako bratski ruku steze -
U tudjem svijetu za vas pelen cvjeta
Za ove krse sve vas, sve vas veze:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije, -
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

 

 

              JESEN         

Prosla je ljubav, stisale se strasti,
I ljubav s njima, sve je bliza kraju
Drukcije sada tvoje oci sjaju -
U njima nema ni sile ni vlasti.

Ja cujem: nasa srca biju tise,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi,
Hladan, bez duse, bez vatre i krvi,
K'o da mi zbori: nema ljeta vise!

Za drustvo nekad ne bjese nam stalo,
O sebi samo govorasmo dugo
No danas, draga, sve je, sve je drugo
Sada smo mudri i zborimo malo.

... Proslo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu nasem ni jednog slavulja
Tu hladan vjetar svele ruze ljulja
I mrtvo lisce po humkama pada...

 

 

           CEKANJE

 

Koliko je srece u casima ovim,
Kad se mjesec radja na plavoj visini,
Kada slavuj pjeva negdje u daljini
I razgara srce plamenima novim!

Ovdje drvlje staro duge sjenke baca,
U nasoj rijeci brdo se ogleda
Dodji, jer mi srce vise mira ne da -
Ja sam zedan, draga, tvojih poljubaca.

Ne moli se tamo, pred ikonom starom!
Ovdje u slobodi, pred nebom - oltarom,
Sa koga nam Gospod o milosti zbori,

Dodji, da zajedno molimo nas dvoje:
Ja cu sve da ljubim, oci, usne tvoje,
A ti strepi, drsci i sa mnom izgori.
           

 

            PROLJECE


Nemoj, draga, nocas da te san obrva
I da sklopis oci na duseku mekom!
Kada mjesec sine nad nasom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodice se mlado proljece! I svuda
Prosuce se miris plavih jorgovana
I pahulje snjezne padace sa grana
U nas bistri potok sto bastom krivuda.

Uzvice se ljeljo nad nasim Mostarom,
I svaki ce prozor zasuti beharom,
Da probudi srca sto ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dodji, i u basti budi ruza prva,
I na mome srcu mirisi do zore!

 

 

          NE VJERUJ

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -

Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krsa
Tamo, gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava nas jorgovan plavi,

Dodji, cekacu te! U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi t'jelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna
Niti mari, draga, da stihove pise.

 

 

           GOSPODJICI

Nekada sam i vas na koljenu cupko,
I donosio vam slatke secerleme,
I ljubio dugo vase plavo tjeme,
I celo, i lice nevino i ljupko.

No dani su prosli ko rijeka nagla,
Ko trenutni snovi, kao puste varke:
Sad na vasem licu sjaj mladosti zarke,
A na mom jesen i turobna magla.

Ja znam, vase srce sada vatrom gori,
Moje hladna zima okiva i mori
Vase oci sjaju ko dva neba plava,

A moje su mutne kao magle sinje...
Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava -
Po kosama mojim popanulo inje...

 

 

       Jutro Na Kosovu

Probudjene trepte daljine i medje.
Razdraba se blesak po kosi i luci,
K'o da Bosko, sa alaj-barjakom u ruci,
U oklopu sjajnom sam pojezdi nedje..

. Puklo polje, sirom, na cetiri strane,
Preko dugih njiva i ravnica svije,
Svud orace vidis i rala i brane,
I kako iz mrtvih brazda para bije.

A tamo k'o gora srebrna i cista
Pokrivena nebom Gracanica blista
I sjaj s krsta siplje...Trepte daljne medje.

Razdraba se blesak po kosi i luci,
K'o da Bosko, s alaj-zastavom u ruci,
U oklopu sjajnom sam projezdi nedje.